Prošla je trideset i jedna godina od 18. rujna 1995., kada je pokrenuta Operacija Una – jedna od posljednjih operacija Domovinskog rata. Percipirana kao neuspješna, ova operacija zasjenjena je u javnom sjećanju trijumfalnim uspjesima „Bljeska“ i „Oluje“ te rijetko dopire do medijskog prostora. Iz tog razloga, prošle godine pokrenuta je inicijativa Hrvatskoga časničkog zbora Novska – Jasenovac – Lipovljani kako bi se organiziralo obilježavanje i čuvanje sjećanja na ovaj događaj. Protekle subote, 12. rujna, drugu godinu zaredom je u Jasenovcu održano takvo obilježavanje.

"U toj operaciji poginulo je pedeset hrvatskih branitelja", naglasio je Dragutin Števinović, predsjednik Hrvatskoga časničkog zbora Novska – Jasenovac – Lipovljani. "Moramo čuvati njihovo sjećanje i ne dopustiti da padnu u zaborav, kao ni preko sto pedeset ljudi koji su teže ili lakše ranjeni. To je glavni razlog organizacije ovog obilježavanja. Drugi cilj bio je okupiti sudionike Operacije Una nakon toliko godina, uključujući i one koji nisu članovi niti jedne braniteljske udruge."

Operacija Una započela je 18. rujna s planom prelaska Une i Save kako bi se uklonilo opasnost od topničkih udara na Hrvatsku Kostajnicu i Pounje te stavljanje željezničke pruge pod nadzor Hrvatske vojske i Armije BiH. Širi strateški cilj bio je stvaranje pritiska na Republiku Srpsku te odbacivanje srpskih snaga prema Prijedoru i Banjoj Luci. Mnogo toga ostaje nerazjašnjeno vezano uz genezu ove operacije, ali jedno je sigurno – operacija nije uspjela i već naredni dan, 19. rujna, naređeno je povlačenje. Pri povlačenju stradava više ljudi nego u napadu.

"Operacija Una je izgubljena pobjeda", izjavio je brigadir Tomislav Kovačić, autor knjige Operacija Una: Igra karata i magla rata na Savi u rujnu 1995. godine, koji je i sam sudjelovao na subotnjem obilježavanju u Jasenovcu kao i na panel raspravi. Njegova knjiga donosi nove, do sad neobjavljene izvore koji rasvjetljavaju pozadinu Operacije Una. Konsensuz je da je operacija bila nedovoljno potkrijepljena obavještajnim informacijama i održana u neodgovarajućim uvjetima. Primjerice, plan se oslanja na brzinu rijeke od dva metra po sekundi, a brzina rijeke na dan operacije dosezala je dvostruko toliko.

"I u Oluji smo imali nasilni prelazak rijeke", pojašnjava Števinović. "Ali ti su planovi bili razrađivani dugo i temeljito. Imali smo izviđanja koja su trajala mjesecima, znali smo sve njihove položaje, rasporede, opremu... Za Operaciju Una podatci su bili paušalni i netočni. Uz to, postrojbama nije uopće dodijeljeno dovoljno vremena za pripremu, što je problem kad je u pitanju forsiranje rijeke – to je jedna od najzahtjevnijih vojnih aktivnosti."

Puno toga ostaje nejasno, od navodnog pritiska američkog diplomata Richarda Holbrookea na Hrvatsku po pitanju napada na Prijedor, pa sve do logističkih nedostataka (tvrdi se da na terenu nije bilo dovoljno čamaca i opreme). Ono što znamo za sigurno je da Operacija Una ne smije pasti u maglu zaborava, kao niti pedeset hrvatskih branitelja koji su u njoj položili svoje živote.